Kao prvi post ove godine, pesma buduceg istaknutog pesnika, Strahinje Kesa.
Belo
Ne trazi me u drugima, jer ja nisam covek.
Ja sam obris necega, nikada i nigde.
Samo onaj osecaj koji te ne zove
na micanje u mestu, pa ko prvi stigne.
Ne trazi me u nocima, znas da ih se plasim.
Ja sam dodir nicega, nekada i nigde.
Samo fragment tvojih usana na casi,
duga, prazna ulica kojom niko ne ide.
Ne trazi me u sebi, kad ne zelis da te volim.
J sam prah nicega, nikada i negde.
Samo mrva proslosti. Dakle, ne postojim,
jedna od onih stvari koje nicemu ne vrede.
Belo
Ne trazi me u drugima, jer ja nisam covek.
Ja sam obris necega, nikada i nigde.
Samo onaj osecaj koji te ne zove
na micanje u mestu, pa ko prvi stigne.
Ne trazi me u nocima, znas da ih se plasim.
Ja sam dodir nicega, nekada i nigde.
Samo fragment tvojih usana na casi,
duga, prazna ulica kojom niko ne ide.
Ne trazi me u sebi, kad ne zelis da te volim.
J sam prah nicega, nikada i negde.
Samo mrva proslosti. Dakle, ne postojim,
jedna od onih stvari koje nicemu ne vrede.
Нема коментара:
Постави коментар